IVOŠ, Josip

IVOŠ, Josip, veterinar (Lonjica, 21. X. 1912 — Zagreb, 24. XI. 1988). U Zagrebu završio 1933. klasičnu gimnaziju, diplomirao 1939. te 1944. doktorirao tezom Plazmatska reakcija u akcesornim spolnim žlijezdama domaćih sisavaca na Veterinarskom fakultetu. Po završetku studija vježbenik je u Kirurškoj klinici Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu, potom kotarski veterinar u Pakracu, Kloštru Ivaniću i Rogatici. U jesen 1944. uhićen je te u zatvoru ostaje do kraja rata. Od 1945. radi pri Okružnom NOO Pokuplje i NO Zagreb, a 1946. postaje asistentom u Zavodu za mikrobiologiju i veterinarsku higijenu Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. God. 1948. postaje predstojnikom novoosnovanoga Zavoda za zoohigijenu i vodi ga do 1980. Izvanrednim profesorom zoohigijene postaje 1953, a redovitim 1959. Umirovljen je 1983. Glavno područje njegova znanstvenoga rada bila je ekologija domaćih životinja. Bavio se prevencijom bolesti u velikim uzgojima stoke, ukazujući na temeljne probleme masovne proizvodnje i pronalazeći najbolje načine za njihovo rješavanje. Zastupao je stajalište da životinjski organizam i okoliš čine nedjeljivu cjelinu u biološkom, zdravstvenom i proizvodnom smislu. Prvi u nas primjenjivao biokemijske metode u životinjskoj bioklimatologiji, a također je prvi u nas istraživao utjecaj buke na zdravlje i proizvodnost domaćih životinja. Proučio je i objasnio niz tzv. uvjetovanih bolesti i time privukao pozornost inozemnih stručnjaka. Sam ili u suradnji objavio je više od 250 znanstvenih i stručnih rasprava u časopisima Gospodarski list (1948, 1956–57), Veterinarski glasnik (Beograd 1948–54, 1956–57, 1962), Mali stočar (1949–51), Stočarstvo (1949, 1952, 1954–55, 1957–61, 1964–65, 1967–70, 1976–77), Veterinaria (1952–53), Mljekarstvo (1953–55), Veterinarski arhiv (1954–64, 1970–80, 1982), Bilten Saveza veterinarskih stanica (1956–59), Vetserum (1961–63, 1967), Poultry Science (Menasha 1966), Praxis veterinaria (1970–72, 1974, 1977), Veterinarska stanica (1976–78, 1980–88), Prehrambeno-tehnološka revija (1978). Autor je poglavlja o zoohigijeni u Veterinarskom priručniku (Zagreb 1953, 1961²) i Vademecumu (Zagreb 1969). Osnivač je Društva veterinara SRH 1948, jedan od osnivača Međunarodnoga društva zoohigijeničara 1970. i njegov predsjednik 1973–76. Napisao je i tri knjižice o poslijediplomskoj nastavi u nas. Bio je glavni urednik 1986–88. časopisa Veterinarska stanica. Bavio se i poezijom te mu je 1988. tiskana zbirka pjesama. Dobio je 1982. Nagradu za životno djelo.